razbacane misli
roza7
Brojač posjeta
16563
Blog
nedjelja, kolovoz 10, 2008

 

 

Lijepi odmor je iza mene. Ljeto me ove godine pretvorilo u pravog turistu pa sam se nauživala mora i sunca. Živim na moru, ali svake godine nastojim upoznati neki od otoka.  Korčula je novi svijet za mene.  Bila sam u nekoj jako mladoj dobi već u Veloj Luci, ali sad smo je otkrivali polako, cijelu. Šetali smo, kupali se na divnim plažama, vozili se kroz vinograde, uveče obilazili Korčulu, Blato, Velu Luku... Zelena je, bujna, tako drukčija od otoka preko puta mog grada. Krajolici su mi darovali neku novu mirnoću. Mirise još mogu dozvati u sjećanje. Napunile su se u meni neke istrošene baterije i vjerujem da sam spremna uploviti u novu jesen. Trebalo mi je napokon ne žuriti, osjećala sam kako se topi ona nervoza u meni, guštala sam gledati curke kako uživaju.

Nekako mi se čini da me gradi vrijeme koje protiče, godine koje lete sve manje stvaraju pritisak, učim iz dana u dan uživati u ovom što imam... Činim sebi sitne ustupke, dajem si vrijeme za gušte i „ćutim“ se boljom osobom. Bolja sam i Njima.... To mi je i najvažnije... Vraćam se i ovom „blogosvijetu „ , polako.

Pozdrav!

roza77 @ 21:33 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 17, 2008

U nekom sam prolazu kroz vlastiti život. Klize mi dani, rasklimana u tijelu  ( imam problema s kralježnicom ), raštimana i u mislima ( valjda, uobičajeno ), nastojim pohvatati važno. Prošetam svako malo ovim svijetom, zavirim kod dragih blogera i redovno svoj blog preskočim. Ne slažem misli pa ne mogu slagati ni rečenice. Bar ne suvisle...

Spremam se za godišnji odmor... Pazi, spremam se.... Ja se za sve spremam... Ne uskačem ni u šta bez opreza, bez plana, bez informacija... Sama sebi idem na živce ( kako je drugima ?) zbog ovog štreberskog stava.

Htjela bih drukčije, golica me pomisao da mogu i zatvorenih očiju ući u nešto, sanjarim o bacanju u nepoznato, a onda provjerim je li sve zaključano, imam li sve u torbi, uredno složim odjeću za sutra, pobrišem sve sa stola, posložim igračke, knjige, majice u ormaru i sve što se posložiti da...

Legnem i ne mogu posložiti misli, emocije, odluke. Zavaravam sebe i druge urednom vanjštinom, racionalnim stavom na poslu... Blistavi izlog! Glumim! Lažem! Pretvaram se!

Čemu ovo? Ništa novo, nikakav korak. Pa, to sam već rekla... i priznala. Sebi. Ne drugima, njima ne kazujem ništa, njima se smješkam, uredno im prezentiram nacrtanu sebe i... Nema i.... Stvarno mislim da nema „i“... To je to.

roza77 @ 00:06 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 25, 2008

U međuprostoru sam i jednostavno nemam ni vremena, a vjerovatno ni volje za pristojan post. Pročitam bliske i meni zanimljive blogove, prošetam ovim svijetom i, priznajem uz grižnju savjesti što ostali imaju više volje, prokomentiram i pozdravim. Za ostale, dubokoumnije zahvate, za sada nemam... Ne znam što to u stvari nemam, ali, ne ide. Pišem i brišem, a na koncu odustanem. Skužim površnost riječi, ne mogu otkočit ono što bi, valjda, trebalo izaći vani i ugušena u svemu tome, odlogiram se...

Pozdrav do nekih lakših i iskrenijih riječi...

roza77 @ 17:45 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 8, 2008

Ne znam ni zašto večeras pišem. Upravo ispeglala brdo robe, otpremila curke u krevet, na stolu me čeka hrpa papira koje nisam uspjela srediti na poslu ( valjda se zatoi hvatam bloga)...

Protekli period prošao brzo i burno. Bila na putu i prvi puta na više dana ostavila curke. Izbjegavala sam do sada ostavljati ih na više od dva-tri dana i to baš kad bih morala. Sad iskrslo nešto vezano za posao i eto, u grču i muci ja otputovala,  a one ostale na brizi tati, didi i baki. Šest dana i proletjelo i propuzalo u isto vrijeme... Shvatila sam, ali ne i priznala javno da se moglo i bez moje ruke. Doduše, račun za mobitel će oboriti sve moje rekorde, jer u krvi mi je organizirati, koordinirati i provjeravati u više navrata, ali...

Prošlo i to, ja se vratila, sad On otišao, isto poslovno. Čekam subotu popodne da se odmorim i uživam na svojoj terasi koja je ove godine vesela i puna cvijeća.

Miriše i brnistra, puno je ovo proljeće. Žuti se i punog je, omamljujućeg mirisa, tako da dan započinjem izlaskom na terasu i hvatanjem tih prvih, još nedodirnutih dašaka jutra.

Zbrajam sve ono što me veseli, držim se za sve one sitnice koje me čine zadovoljnijom, krpam dušu nekim znanim ljepotama, već iskušanim, i tako mudro varam sebe samu. Hej, i začudo, uspijevam!

Sjajim čak, na trenutke, neki mi i zavide( prokužila sam ih ). Odrađujem svoju rolu, ne baš glavne glumice, ali, ima me u svakoj epizodi. I zašto mi se vrišti, zašto mi je često jako lijepo u samoći, zašto su me i vlastite godine prešle? Sanjarim kao ranoj mladosti, pokrivam se pokrivačem po glavi zgrčena u fetus položaju i tako preživim krizni tren. I zaista bude samo tren. Ne dopuštam mu više, ne dam mu ni sekundu da me nadvlada... Pobjedim ga, razgrnem posteljinu i izletim iz kreveta... Zagušim se novim danom i tako opet iznova...

Valjda tako mora biti...

roza77 @ 23:02 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 14, 2008

 

Jutros hvatam sunce na balkonu. Kaže prognoza da će do večeri opet kiša pa punim baterije toplinom i sjajem. Obveze na poslu me čekaju tek popodne i tako sad malo produžujem vikend. Osim sunca hvatam i pozitivne misli, bojim se da neke prognoze u mojoj podsvijesti najavljuju  neveru. Koja prevrtljivica!

 Je li za osmijeh dovoljno to što su mi procvale frezije na balkonu? Možda ne, ali one su posađene kao sjećanje na moju baku. Ona ih je imala pune tegle. Noćas mi je ušetala u snove, stvarna sa onim svojim zezatorskim osmijehom, plavim očima ( moja Starija ih ima) i mirisom kuhinje. Ja sam od onih sretnica koje su u baki imale pravu podršku u onim burnim vremenima odrastanja. Majka je bila tu, ne negiram njenu ulogu, ali, baka je ... BAKA.

 Onaj osjećaj da je uvijek, ali, baš uvijek na mojoj strani rijetko sam

poslije osjetila kod nekoga. Nije mi namjera kopati po nekim drugim odnosima u obitelji i nedoumicama vezanim za ostale bliske osobe...( to je već druga tema ), neka ovo bude mala zahvala Njoj.

Umrla je kad je moja starija imala dvije godine. Nisam bila tu, stigli smo tek na pogreb i nekako me to dugo grizlo. Bila sam njena prva unuka, možda i najdraža ( kažu ostali) i žao mi je što nisam uspjela biti uz nju na samom kraju.

Uh, nostalgija ruši onu početnu razigranost suncem...

Idem dalje, obveze čekaju, samo nek se zna da ovo jutro miriše na moju baku...

 

roza77 @ 08:52 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, travanj 11, 2008

Nekoliko puta večeras sam se hvatala tipkovnice i brisala ono par riječi koje bi napisala...

Potrebno mi je malo izbacivanja misli, pogotovo loših, ali zakočenost i duha i tijela je jača. Loše vrijeme danima ne dopušta veće fizičke aktivnosti pa valjda to prati i umor u glavi.

Čudno, samujem večeras. Djeca kod bake, On na nekoj poslovnoj večeri. Planirala sam pogledati film, istuširati se i rano leći, ali godinice nagrizle leđa i nemili mi se s kostoboljom u krevet. Razvlačila sam se na pilates lopti, ali ne pomaže ovaj put. Neko vrijeme sam forsirala pilates i dobro sam se osjećala. Nedostatak vremena ili linija manjeg otpora, sve manje se bavim vježbanjem. Vikendima šetam s curkama i to je sva tjelovježba. Namjeravala sam se raspitati o jogi... Neznalica sam na tom polju pa ne znam koliko je to za mene... Vidjet ću, samo u ukočenim večerima poput ove skužim da se moram pokrenuti. Ona trka preko dana je u par kvadrata na poslu i ostalo, uglavnom automobilom obavljam obveze. Grozno. Dok su One bile malene, više je bilo potrebe za kretanjem. Nisam lijeno stvorenje, volim i šetnje i sport, ali, svakodnevica me odnese, ne stignem. Zvuči kao opravdanje?

Uglavnom, nešto u dnevnim aktivnostima moram mijenjati... Do tada, pozdarav od Ukočene...

roza77 @ 22:35 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 9, 2008

Sunce proviruje, doduše na trenutke, ali, ima ga, grije, sjaji, smije se. Ovako nekako bi moj Prvašić napisao sastavak o suncu, ali veseli me i moram ga istaknuti.

Svašta sam već danas napravila, iako radni dan još nije gotov. Jedino me trka izvlači iz neke depresije, monotonije u glavi, vakuma... Ne znam ni sama kako bih to nazvala, intezivno me drži danima. Opravdavam se lošim vremenom, oblacima, jugom...

Osim poslovnih obveza, obavila sam i neke stvarčice za sebe. Dogovorila frizera, bila na pregledu kod zubara, napravila termine za neki polu-sistematski zdravstveni i potvrdila kavu s prijateljicom poslije posla.

Ponosna na sebe balansiram još uvijek na nekoj crti razdvajanja između osviještene zrele žene i ove nedorasle izdajice u pričuvi. Prijeti ta nezahvalnica iskakanjem na svijetlo dana svaki put kad  sunce prekriju oblaci ili u bilo kojoj drugoj prigodi kad osjeti da je ona „zrela i pametna“ nešto umornija.

Borba traje, pobjednik je neizvjestan, utakmica ima i produžetke... Pozdrav!

roza77 @ 14:22 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, travanj 8, 2008

Mogla bih nastaviti u istom tonu kao u prethodnom postu, mogla bih s obzirom na raspoloženje cviliti, žaliti se, bacati se u još veću maglu. Ali, nekako nemam volje, gadi mi se podržavati i vlastitim mislima ovo vrijeme vani, ovu bljuzgu od dana.

Ukočeno se osjećam, što nije neko iznenađenje kad priznam da sam zadnja četiri sata provela na kauču s daljinskim u ruci, ne gledajući u stvari ništa na televizoru. To što sam buljila u ekran, a nisam gledala ništa, govori i o mom stanju duha, ako se to duhom može nazvati.

E, neću više... Ubijam se dokolicom, jednostavno ne mogu uživati u njoj. Blesavi sam meteropata, koliko god neki tvrdili da je to izmišljotina današnjice.

Idem prvo na pilates loptu razgibati leđa, onda uzimam omiljeno prijevozno sredstvo za po kući ( usisavač) i idem napraviti đir. Naravno, prije toga ću spustiti rolete da ne vidim i ne čujem ples juga i kiše vani. Glasnice ću probuditi dok pregledavam domaće radove milih mojih Curki. Naći će se već materijala.

Plan dalje obuhvaća vježbanje dubine misli donošenjem odluke o sutrašnjem ručku, pokušajem „ uvaljivanja“ milom Njemu par obvezica odvoženja i dovoženja maloprije spomenutih Curkica i uživanja ukoliko misija uspije. Tako osnaženog duha i tijela, ostaje tuširanje i zaron u knjigu koja će me, ovaj put sigurno, odvesti u svijet tuđih problema i teškoća. Do jutra, nadam se sunčanijeg i ljepšeg... Jesam li to napisala da se nadam?

Eto već pozitive...

roza77 @ 20:31 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 6, 2008

Pršti energija... Izlijeva se u neku Nedođiju, odlazi neiskorištena, isfrustrirana, rastapa se u glancanju pločica i ribanju štednjaka... Trebali mi to? Ima li neki kanal da je usmjeri u pametnije, zrelije, mudrije? Gdje je um kasnih tridesetih obećanih u onim blesavim ženskim časopisima?  Kažu tamo da u ovim godinicama žene znaju što hoće, ubjeđuju nas u smirenost zrelog doba, mudrost iskustva i .... Ma,svašta još ide u to i....

Lažu, ja se ovdje davim u vlastitom neznanju, grcam u željama koje ne mogu definirati, svašta bih i svašta nešto neću. I šta sad?

Ništa, sad mi je lakše... Sad sam se definirala! Kasni pubertet! Ili možda proljeće...

roza77 @ 11:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, ožujak 29, 2008

Suncem napunjena, umorom usrećena,  pozdravljam sve one koji nisu današnji dan proveli vani. Joj, ljudi, koliko malo čovjeku treba za mir u srcu i duši. Šetale moje curke, naš On i ja uz Žrnovnicu, igrali se loptom ( mislim, trčali za balunom ), skakutali livadom, ponavljali gradivo iz Prirode i društva ( izvor, korito, ušće i slični termini ), poslije se spustili uz more, pojeli pizzu, sladoled i za koju nijansu tamnije puti se vratili kući. Pobacali se po kauču i na dva sata zaboravili jedni druge ( čitaj, pozaspali ). Sad se „meljamo“, rekla bi moja Mlađa. To bi bilo nešto između valjanja pred televizorom, povremenog iskazivanja međusobnih emocija i grickanja nezdravih slanih stvarčica.

Pozdrav, nastavljam s meljanjem....

roza77 @ 22:22 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.